Priča o nedostižnom dijelu za vozilo
Prošlog ponedjeljka imala sam misiju. Trebao mi je grill (bubreg) za BMW, rijedak model. Nazvala sam nekoliko prodavača auto dijelova, ali ga nitko ga nije imao na skladištu. Vrijeme čekanja? Frustrirajućih 7-10 dana. O.K. Rijedak je model, no nitko ne voli dugo čekati. Kao i uvijek, pretražila sam internet i pronašla dobavljača, nedaleko od mene. I sada dolazi ono najbolje: otkrila sam da lokalni prodavači auto dijelova nabavljaju dijelove upravo od tog dobavljača. Uz to sam saznala i koliko ti prodavači podižu cijene. S tim znanjem u rukama, počela sam se pitati—zašto bih naručivala od prodavača kad mogu ići direktno do izvora?
Kako bih pokrila sve mogućnosti, poslala sam e mail jednom od prodavača u nedjelju, samo da vidim mogu li nabaviti dio. Do utorka mi nisu odgovorili, a u odgovoru je stajalo da imaju dio na skladištu. Zbunjeno sam im odgovorila, podsjećajući ih da su mi telefonski u ponedjeljak rekli da nije dostupan. Odgovor? "Oh, to je bila pogreška." Pogreška koja ih je gotovo koštala prodaje.
Sada, da li da kupim od njih? Naručim direktno od dobavljača? Možda sam već to učinila. Cijelo ovo iskustvo me natjeralo na razmišljanje—da su imali softver u oblaku poput Odoo-a, s mogućnošću provjere stanja skladišta, kupila bih taj dio u ponedjeljak ujutro bez oklijevanja.
I za kraj: Koja je bolja opcija? Gubitak prodaje zbog zastarjelih informacija ili imati sustav koji vam daje sve podatke. Izbor je očit, zar ne?
